Gordana Benić: Zemlja nulta

RUŽIČASTI MJESEC


u noći ružičastog Mjeseca topli vjetar s juga širi opojni
miris jorgovana u vrtu procvjetalo Judino drvo
prividna raskoš boja okuplja latice
ljepljive od rose
možda je svijet već potonuo u bezdan zaborava samo
šareni pikseli prirodnih elemenata zadržavaju
na okupu virove tmine dok svemirski
dragulj Hipatija nastavlja
putovanje poljem
asteroida
između Jupitera i Marsa u jezivom dobu svjetlucanja
nevidljiva duša može biti nalazište rubina
što pljušte po ledenoj kori Titana
nebo je slano tresetište
sjemenje zvijezda
ispušta smolu
u prašinu
mraka


PLANET SJEĆANJA


Zemlja isparava plavičastu maglu zrači posebnom
ljepotom astralnoga sjaja u divljem raslinju
priroda mijenja ritual samotnjaštva
zelena božanstva Atis i Oziris
stižu iz podzemlja njihova
krv vrije u dubokim
posudama
Yorickova lubanja mogla bi pjevati dok Zefir
raspiruje reski miris mentola jutarnje dezinfekcije
zrak je pun lijepih i tužnih sjećanja
duge sjene zapljuskuju zidove
iz magije hiperprostora
stižu lastavice
dugorepe sjenice na prozoru češljugari u malenim
kavezima čiope trepere u zraku zrnca soli
poput krijesnica u kutovima vrta
nemoguće je opisati toplinu
sunca zujanje pčela
jutarnji pjev
ptica
zapravo ne postoji Zemlja
kojoj bismo govorili zanosno je proljeće


ZVJEZDANA PRAŠINA


noć prepuna uspomena prožimaju se mirisi kruha
i kiše što rominja preko ruba obzora kroz pukotinu
zida praznina svijeta treperi poput utvarnog jezera
tišina
zbližava
zemaljske
krhotine
i vrući zrak
zvjezdane prašine
koju podiže vjetar bez sjaja
izgaraju stare energije u malenom zviježđu Ara
južno svjetlo kratko tinja u grmovima tame
na oklopu kornjače svjetluca pijesak
iz azijske pustinje Karakum
bljeska najcrniji veo
kozmičkoga
mraka
samo u snovima sunčani fotoni postaju nevidljivi
premda plutaju u rojevima i ne trebaš biti čarobnjak
da bi odjedrio kroz narančasti oblak maglice Rosette


LUTAJUĆI PLANETI


Zemlja
se udaljava
zapalivši zelene polarne
aurore planetarna polja zasipaju
grafitnim prahom duše mogu projuriti
zlatnim frigijskim ravnicama vječno je stanje
bljeska i bezdan logosa letjelica Solar Parker deveti
se put približila Suncu crni kristali oblikuju neobičnu
geometriju lutajući planeti okreću kotač galaksije
platane odbacuju posljednje sjene za onima
koji napuštaju zemaljski svijet
kroz promatračnicu Chandra svemirski pejzaži cvjetaju
polako stare poput hrastova borova i grmova
mirisne bazge dugo ječe limeni
ljesovi naplavine sjete
bešumno struje
zrakom
Zemlja
prolazi
kroz novi
meteorski roj
hamsin pustinjski
vjetar Levanta raspiruje snoviđenja
neomeđeni krajolik sa slika starih majstora


SVEMIRSKA MANDALA


večer kao bazaltna ploča kamena iz Rosette tamni niz
hijeroglifa u podnožju sfinge beskonačna noć
bezdan crne rupe iz mističnog doba
kada je naš svijet bio mlad
razorni napalm
svemira
širi
prah cinobera iz rudnika Moabe nebo miriše na Afriku
nezemaljske boje ljeskaju se na kori drveća
krošnje teškim mirisima ispunjaju
zrak
u sobi
modra
svjetlost
na zidovima
topla prašina
odsjaji munja s dlanova
ovo je jedan od magičnih snova
u kojem mogu otkriti botanički vrt
cvjetni herbarij u mislima približiti holografski
svemir izaći iz svoga tijela u metal glazbu planeta

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s