izbija deveta simfonija iz poda

kao iz pora mikroholokausta

svaki put kad te poželim vidjeti

oblačim mokru odjeću.

 

ni Sunce ne bijaše u zenitu

kad se odlučih spustiti u bazen izabranih

da bih improvizirala kino

svakodnevnih emocija.

sve je fotografirana snimka

na snimljenoj fotografiji.

mi smo dijeljenje koje se grli.

vole nas prespore stvari.

 

zgrčenoj u mjehuru zraka

kao u vremenskoj kapsuli,

ima li išta dosadnije

nego misliti da je naša priča neobična?

osim damski poštivati

zonu diskrecije među molekulama

zagušljivih šutnja.

ne da nam se više voljeti cijeli svijet.

 

 

postoji li išta intimnije

od dodira kože s lišćem

u oronulom bazenu.

taj kontakt je mogao

biti humus za nečije srce.

kao crvena slova

kojima ti neću više pisati

o banalnostima

svojih nedjelja

u strahu da ću te podsjećati

na intervjue astronauta

koji jednosmjerno napuštaju Zemlju.

 

 

 

nisi više potkožno moje.

toliko sam te smiješno prazna

da nema u meni ničega

za presvući u odijelo astronauta.

svi misle da su Lilit

i svi imaju nekoga koga nemaju.

 

 

jesu li večernji prozori

prizori promatrajućih ili promatranih?

planktoni, neznanje smo takvog čina,

melankolija koja bi trebalo

biti manje da bi smo bili više u pravu

pa još i više pisali poeziju,

ako baš hoćeš da bezbolno shvate.

 

 

ne shvatiti nikad nije bilo ukusnije,

a biti gladan nikad logičnije. nikad nepomirljiviji

želudac nije bio u modi. blagoglagoljiv si, nastavi niz…

sastavi me gdje uporno nedostajem,

zaljubi mi ludilom filozofiju i medicinu.

nisi više, potkožno moje, višeglasje

na jeziku riba. ne oprosti mi ljepotu,

nikada više,

ako baš moram…

 

 

puna sam pitomih plodova,

ali i pitomi plodovi su puni gorčine

kao što je svijet pun napuštenih kada

i kao što se volim ogledavati

zbog onih koji nikada nisu vidjeli svoje lice.

 

kako ugušiti večernje informacije

kuhinjskim tkaninama

i ne čuti kada se netko

rasplače u državi danskoj

kad je zapis o preosjetljivosti svih stvari

tvoja oblakonosna šutnja?

 

vijesti su jednake kad ih slušam

i kad ih ne slušam

pa nastojim

da ih niti ne slušam niti slušam

u ovom hotelu s imenom europe.

ipak, neki ljudi su veoma ljubazni,

ne upadaju mi u ptice.