Nataša Gudelj

neko je zalijepio slinu ispred lifta

neko je zalijepio slinu ispred lifta
majka će mrzjeti ovu bilješku
ona voli samo lako štivo
zapisuje nove recepte
a ja stalno prepričavam
kako su mi ugradili šipku u nogu
prvi put sam se osjetila čipovano
počela da gutam knedle
osluškujem dolazak kraja svijeta
i dišem duboko ne bih li ugušila paranoju
ovih dana vlada oskudica putokaza
google maps ne može da me locira
iako sam robot na baterijama
neko me je vrtio u krug i pustio
hodam dezorijentisana
neko je zalijepio slinu ispred lifta
stoji tu već mjesecima
uporna i stabilna
više nego što sam ja ikad bila.

sjedeljka sa ličnim duhovima

volim da slušam kako puca staklo
i sve se vraća u prvobitno stanje
komadi
ko mari
kapilari
kao korali
pucaju
volim trajno nepopravljive stvari
privatno groblje
sjedeljka sa ličnim duhovima
keks i čaj
čitam značenje riječi minimalizam
stresem se
nastavljam da listam rječnik
i ne pronalazim se tu.

utroba sređene zemlje

na ulasku u Austriju
vjetrenjače trepću
crveno-crno
crveno-crno
krvotok
sinhronizovanih vještačkih zvijezda
da li tako izgleda utroba sređene zemlje?

146

Markus Gruber
zna boju moga tepiha
pita se kako čistim dlakavog monstruma
zna da se slaže s bojom moga veša
mrzi poštara
jer poštar mrzi mene
osuđen je da prima moja pisma
i gura ih pod vrata
a kad mi dostave paket
on zna šta je unutra
bez potrebe da ga protrese
ne navija alarm,
bude ga moja stopala
previše pospana
klize u pocijepanim papučama.
zna kakvog je ukusa moj ručak,
iako ga nikad nije probao
vatrogasci nisu diskretni ljudi
Markus Gruber zna me
zna moje tajne
ne zna da izgovori moje prezime
moje ime šeta na vrhu njegovog jezika
nikad ne preskoči ivicu
ali mi u prolazu uvijek udijeli
jedno visoko „zdravo!”

iz dnevnika

Ivona mi zakopčava dugme na vrhu kičme
pita se: kako to rade ljudi koji žive sami
zakopča dugme, popravi kragnu
i da presudu
ja frkćem ili zadovoljno poziram
u stresnim periodima mjesečarim
prvi put se uplašila
drugi put nije bila iznenađena
treći put je bila radoznala
prvi put je neko umro
drugi put je položila ispit
treći put sam mislila da je muško
svaki put je tolerisala moje nesvjesno
nadam se da sam to zaslužila
jednom je srijeda bila neradna
a neradno u Beču znači
pravite se mrtvi
svi legnu na leđa, ispruže sve četiri,
izbace jezik i dahću
mi smo se napile oko četiri
oko pet me zvao brat
ponosno sam navela sve vrline moje cimerke
i pokojne srijede
on je žurio na sastanak
a mi smo trčale u bioskop
u bioskopu smo plakale
jer je Bredli Kuper
postao hladno pile
došle smo kući
Ivona se pitala ko otkopčava dugme
pijanim ljudima.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Comments (

0

)

%d bloggers like this: