Beatrica Kurbel:SUZANA IMA PROBLEM

1.

SUZANA:

Ja sam Suzana. Za dva i pol sata ću napuniti četrdeset i pet godina, a osjećam se isto kao i prije deset, dvadeset ili trideset godina. I to me pomalo plaši. Voljela bih željeti što duži život i imati barem neke planove. To bi trebalo biti prirodno, ali nemam ništa od toga, pa čak ni strah od smrti. Osim toga, dobro bi mi došao jedan problem, velik i konkretan, a ne ovako sve nešto na sitno, malo po malo. Da. Ja trebam taj jedan problem koji će pasti kao bomba i riješiti sve ove pizdarije koje se godinama skupljaju kao dlake u odvodu moje glave. Nešto dođe i prođe, a nešto se zadrži, zapetlja i nastavi usporavati daljnji životni tijek. Te najžilavije dlake uglavnom su muškarci, definitivno majke i ponekad djeca.

2.

SUZANA:

Na kiosku ispred banke kupujem bijeli Philip Morris za Ivu. Ponosna sam na sebe. Danas punim četrdeset i pet godina i kupujem cigarete za svoju kćer, a u torbi nosim pištolj njezinog dečka. Ulazim u banku visoko podignute glave i čekam svoj broj. Sestra moje kolegice me pozdravlja u prolazu laganim dodirom po ramenu. Okrećem se za njom. Ona žuri. Maše mi hodajući prema izlazu. Nas dvije smo slične. Mi peglamo veš u ponoć, ne kasnimo sa računima, ne tražimo povišice i ne pričamo s punim ustima. Nas dvije smo slične no ona je ipak malo bolja od mene. Ona je za dvadeset minuta bolja od mene. Ona će sada uzeti kavu za van i na vrijeme doći na posao. Po lakoći njezinog hoda da se zaključiti da joj je ovaj dan dobro započeo. Zavidim joj. Banka je skoro prazna, a brojevi stoje kao tetovirani na ekranu. Nitko me ne vidi. Nitko me ne zove.  Nitko ne pomišlja da bih ja, ovako obična i nevidljiva, mogla imati u torbi nešto opasnije od tableta za smirenje.

BANKARICA:

A68.

Izvolite.

SUZANA:

Dobar dan.

Suzana joj daje svoj fascikl.

BANKARICA:

Sjednite.

Suzana sjeda na stolac. Torbu stavlja na koljena, drži je grčevito uz sebe.

SUZANA:

Moja kći će studirati glazbenu akademiju u Beču. Violončelo.

BANKARICA:

Čestitam.

SUZANA:

Nisam se došla hvaliti, nego trebam pomoć…život studenta u inozemstvu košta, pa me zanima…

BANKARICA:

Vi imate kod nas aktivna dva kredita. Kredit za automobil…

SUZANA:

Istječe za deset mjeseci.

BANKARICA:

I do tada niste kreditno sposobni.

SUZANA:

Kada se sve stavi na papir, zaista stavi, ispostavlja se da je studij djeteta negdje drugdje skuplji poduhvat nego što zamišljate.

BANKARICA:

Brojke su tu. Ne zamišljam ih.

Suzana šuti.

BANKARICA:

Vaša financijska opterećenja su u ovom trenutku vrlo blizu najvišeg mogućeg limita za nekoga poput vas.

SUZANA:

Nekoga poput mene? Ali ja sam godinama zaposlena kao pravnica u…

BANKARICA:

Gospođo Radman-Gorski, nitko vam u ovom trenutku neće odobriti dodatni kredit.

SUZANA:

Baš nitko?

Bankarica kimne glavom i dalje ne skidajući osmjeh.

BANKARICA:

Jeste nešto u rodu Gorskom? Piscu?

SUZANA:

Bivša žena.

BANKARICA:

Čitala sam o vašem razvodu.

SUZANA:

Aha. I još ćete imati prilike. Uskoro mu izlaze memoari.

BANKARICA:

Jedva čekam! Kad će to? Uskoro?

SUZANA:

Uskoro.

BANKARICA:

Ako je gospodin Gorski kreditno sposoban, savjetovala bih…

SUZANA:

A ja se ne mogu natjerati ni da pogledam taj njegov rukopis.

BANKARICA:

Otac je dužan financijski sudjelovati u redovnom školovanju djeteta.

Suzana se počinje histerično smijati.

SUZANA:

Dakle, najpametnije bi bilo da opljačkam banku.

BANKARICA:

Oprostite?

SUZANA:

Ne moram vašu. Vi ste mi nekako simpatični, iako očito pratite rad mog bivšeg muža.

Bankarica ustukne. Napeta tišina traje nekoliko trenutaka.

BANKARICA:

Mislim da bi to bilo sve za danas.

Suzana ništa ne odgovori niti se pomakne.

BANKARICA:

Gospođo, stvara se gužva. Mislim da smo završili.

Suzana ustaje i hoda unatrag prema izlazu.

SUZANA:

Imam samo još jedno pitanje. Ako prodam auto i pokrijem ostatak tog kredita…

BANKARICA:

(naglo je prekida)

Tada dođite. U ovom trenutku vam zaista ne mogu ništa ponuditi. Doviđenja.

SUZANA:

U ovom trenutku mi ništa ne možete ponuditi.

Bankarica je želi požuriti. Ignorira je. Uzima slušalicu i okreće glavu u stranu.

SUZANA:

Da. Ja ću razmisliti i vidjeti. Hvala vam.

Bankarica je ignorira u potpunosti. Suzana pokunjeno ustaje. Izlazi hodajući polako, unatrag, s rukom u torbi.

SUZANA:

I oprostite zbog…(zastane) Ugodan dan želim. Doviđenja.

Kada napusti osobnu bankaricu, još neko vrijeme gleda prema banci. Duboko diše. Tako stoji nekoliko trenutaka, prije nego ode pognute glave.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Comments (

0

)

%d bloggers like this: