Nebo i zemlja
dijete koje sam bila ja plakalo je na misi zbog obećanja života vječnog
bilo je to previše za mene
nisam mogla podnijeti pomisao na bezvremenost i bjelinu, nijedan glagol
osam godina i već mi je trebala konačnost
izveli su me iz crkve
ima jedno vjerovanje, koje kao i sva druga vjerovanja
crpim iz fikcionalnih izvora
po njemu mrtvi u tamnoj strani vječnosti
nikad ne spavaju
nego leže na odru i čekaju poštu
pošta naravno ne dolazi
pomislim: to mi se već dogodilo u ovom životu
pa taj međuprostor
kobno radovanje koje mnoge religije
s prezirom i pravom odbacuju
prvi na koje u otporu možemo računati su naravno protestanti
za muslimane se kaže da ne mogu imati stav o čistilištu jer ne vjeruju u čistilište i takvoj zakonitosti mogu samo dubinski zavidjeti
ostaje nam samo potvrda da je Sartre bio u pravu
naša stalna pogrešivost
uvjerenje da se sve kazne već događaju
i njihova ponavljajuća uzaludnost
Slobodno krvarenje
baka nije nosila gaće
slušala je svoje zakopčano tijelo
u polju bi raširila noge
ostala stojećke i pustila mlaz
u širokoj tamnoj kiklji
sramila se crvenih kaplji
mama se sramila i za nju i za sebe i za mene
ja se isto sramim naših tijela
to nam je u krvi koju su mi one dale
dale su mi i jezik
ali svašta smo si prešutjele
sve što su nam radili
Mlijeko
ona ima osamdeset i tri godine
ona ima šporet na drva, singericu i Zagorkine knjige
ona skuplja bolesti, kutije tableta i ovisna je o čipsu
ona ima jednostavne navike, svoju malu svakodnevicu
ona na ruci ima hematom od udarca svog sina
ona ima sina koji tuče svoju majku
ona ima blijedu i mlohavu kožu
kažu na staračkoj koži modrice se više vide
s njene kože modrice nikad neće otići
samo će zauvijek mijenjati boje
krv se izlila i više ne kruži žilama
širi se ispod kože
i ona će se tako rasprostrti
raširiti ruke i noge kroz prozore
glavu gurnuti kroz dimnjak
grudima probiti zidove
ulicom će teći mlijeko
plavo, pa ljubičasto, pa žuto, pa zeleno
Batine
dok još nije bio deda
dok još nije bio tata
dedu su istukli rođaci jedne djevojke
pokazali su mu boga kojeg se treba bojati
bog je rekao klanjajte mi se
budi volja tvoja
tijelo je krvarilo iznutra
izvana se skorilo
deda ga je odvukao kući
i pomazao rakijom
poslije
kćeri i sinovi opraštali su mu dugove
baka im je da ne čuje šaptala da je takav zbog batina
nije znala koliko se brzo deda predao
i zamijenio kraljevstvo nebesko
za kruh svagdašnji
Ostavinska rasprava
pašnjak među cestama
oranica dolina
neplodno cesta
neplodno put
pašnjak
jaz potkućnica
šuma gaj
mlinište
jaz
livada mlinište
livada potkućnica
livada kod jezera u Batnogi
iza oca ostale su uredno upisane katastarske čestice
iznenađeno smo slušali javnog bilježnika
što znače riječi mlinište, jaz
ponekad mislim o toj livadi kod jezera u Batnogi
na karti više nema jezera
ne znam bih li sada mogla pronaći Batnogu
i kako nas je otac tamo zamišljao
dražesne i svibanjske
Braća i sestre
činilo mi se
da biste poznavali mene
ne morate poznavati moju braću i sestre
to je zato što ja
svoju braću i sestre ne poznajem dovoljno
ni njihove vedre sinove i kćeri
ne znam želim li znati ono što oni znaju o meni
ali želim da znaju da znam da nisam u pravu
Soba
njezin život je pjesma Havaja
svemu se divi
skuplja predmete bez svrhe, jako voli ukrasne predmete bez svrhe
svijetleće lampice, šarene ogrlice, papirnate blokiće,
nešto što se vješa na zid, ne znam kako se zove, nisam prije vidio
jastučnice su u različitim bojama, kredenac je crveni
nijedna šalica za kavu nema par, imamo jako puno malenih zdjelica
ona stalno ima potrebu pričati
ili priča ili spava
zanimaju je stvari koje se nikad nisu dogodile
predugo može biti na jednom mjestu
plače na plaži
stalno me pita volim li je
ponavlja mi da smo različiti
ja to isto vidim
nekad nestane
ne znam uvijek s njom razgovarati o stvarima o kojima mislim
da bi ona to željela
ona je mijenjala stanove, gradove i zemlje
ja cijeli život živim u istoj kući
ja nisam išao na fakultet
ona je profesorica
bojao sam se da neću biti dovoljan
ali ja znam napraviti vrata, zid, stepenice, krov
sagradio sam joj jednu sobu samo za predmete
tamo sve čuvamo
Pjesnik
cijelu desnu stranu rječnika
položio je u bijelo
svaka je sloboda postala polaganost
svaka je praznina postala izgovorljiva
izvedeni oblici
odjednom spremnost oblaka
odjednom mogućnost naslova
tamna lakoća i skorije vrijeme
blizina za svakoga
Monika Herceg 
Leave a Reply