Lidija Deduš

1.

ja se zovem lidija deduš.

ponekad sam zbunjena kad razmišljam o pisanju i ne znam što točno želim. ne naginjem metaforama. želim živi tekst. pisati o onome što znam. ponekad volim sažetost, a ponekad se,

bogami, odvalim. zato kažem: ja sam lidija deduš, a svoj bih tekst stilski odredila kao tijelo u stalnom kretanju između klasičnog i suvremenog narativa. nešto kao šizofrenija squash loptcie između reketa i zida.

2.

ja se zovem lidija deduš i kažu mi znalci da volim opća mjesta. pitam: kako izbjeći opća mjesta? kažu: stilom. ubaci metaforu, alegoriju, sinegdohu. izbaci ono što svi znaju. ali, meni se jebe za metaforu, alegoriju, sinegdohu! opća mjesta su moj stil! nikad od tebe pjesnikinja, kažu znalci. nikad, kažem ja znalcima, znalački.

3.

ja se zovem lidija deduš. jednom godišnje takmičim se sa samom sobom. ispravno bi bilo reći „natječem se“, ali „takmičenje“ je puno ljepša riječ. izgovorite je naglas. osjetite spajanje jezika s nepcem kod izgovora slova k, nakon čega jezik padne, a usne se spoje u m. gdje sam ono stala. jednom godišnje takmičim se sa samom sobom u izdržljivosti jedenja iste hrane u većem broju dana uzastopno. dosad su u konkurenciji bili: pesto genovese, smoki, kuhana zobena kaša s dodacima, drobljena banana s kikiriki maslacem. to su najbolji dani jer ne moram razmišljati što kuhati za ručak. najbolji rezultat drži pesto: sa četrdeset i šest dana u prednosti je pred kašom (35), bananom (32) i smokijem (2). probala sam i s gumenim bombonima, ali ne znam, jesu li oni hrana?

4.

ja se zovem lidija deduš i ne preporučujem navedeno takmičenje. takav režim deblja i sad sam na dijeti. jeste li znali da u pedeset grama barillinih integralnih špageta ide pedeset i sedam špageta? moja dijeta se zove tisuću i dvjesto kalorija. toliko smijem unijeti dnevno ako želim smršaviti jedan kilogram tjedno. u tisuću dvjesto kalorija stane: 150 gr povrtne mješavine za wok ili 200 gr zelene salate, 100 gr cherry rajčice, 30 gr bijelog sira, 50 gr mozzarelle, 50 gr borovnica, 10 badema, 20 gr neslanog kikirikija, pedeset i sedam spomenutih špageta, pola konzerve tune (ocijediti ulje), dva potiska koncentrata rajčice iz tube, jedna banana i jedna vrhom puna jušna žlica maslaca od kikirikija, začinjeno s cimetom. ako ne prelazi granicu, u tunu se može dodati i žlica svježeg punomasnog sira.

5.

ja se zovem lidija deduš i imam troje djece. zovu se nikola, đorđe i pepica. poredala sam ih tim redom zato što je nikola došao drugi, đorđe treći, a pepica, koja je bila prva, je trenutno u bijegu. nadam se da će se vratiti.

6.

ja se zovem lidija deduš, a ovdje je, očito, riječ o mačkama. ali uvijek kažem djeca, jer oni su meni ono što su nekim ljudima njihova djeca. ljudi se ljute jer ih smeta i gadi im se da su mačke nekome djeca, a ja se onda baš zainatim jer meni se ne gadi to oni djecu zovu djecom. mislim da smo kvit.

7.

ja se zovem lidija deduš i jako sam plakala kad je pepica pobjegla. tražila sam je danima, lijepila plakate, dozivala, stražarila, bdjela, obilazila kvartovske haustore i dvorišta, i ništa. kad sam se malo ohrabrila, pošla sam obilaziti okolne ceste ne bih li našla ono što ne smijem reći naglas. ali, pepica kao da je propala u zemlju. još uvijek je ponekad dozivam. pepice moja, gdje si mi. nadam se da će me čuti i doći.

8.

ja se zovem lidija deduš i ponekad plačem. plačem od tuge, od sreće, od ganuća, plačem iz čista mira. mislim da u glavi imam višak vode i on otiče kroz oči. zato plačem uvijek i plačem stalno, i svugdje. kao i u jogi, kad vam se tijelo pod vlastitom težinom počne tresti, plakanje je znak da smo živi i jaki, ne slabi.

9.

ja se zovem lidija deduš, a život je sve brži. uviđam bezobzirnost takvog življenja. brzo se probudi. brzo ustani. brzo jedi. brzo pričaj. brzo seri. brzo se pojebi. brzo doživi orgazam. dugi seks znači: nije ti dovoljno stalo, nećkaš se. ne možeš postići želju za partnerom. ako je brzo, želja je velika. ako je sporo, želja je slaba do nepostojeća. zato moraš brzo, pod uvjetom da paziš, da ne srljaš, da drugome ne učiniš kakvu štetu.

10.

ja se zovem lidija deduš i jednom sam bila zaključana u wc-u nekog kafića s momkom. dok smo se ljubili, dvije djevojčice su stale u red pred vrata. jedna je drugoj u polusuzama govorila: poslala sam mu poruku, nije odgovorio pa sam poslala još jednu. kad smo izašli, djevojčice nisu mogle suspregnuti šok. mi nismo mogli suspregnuti smijeh. momak je rekao: pa samo smo pričali. ja nisam rekla ništa. oprala sam ruke i izašla.

11.

ja se zovem lidija deduš. u wc-u shopping centra radila sam test na trudnoću. postupak je sljedeći: prvo izvadiš štapić, onda se na njega popišaš. moraš paziti da ga ne prepišaš i ne pređeš crtu koja razdvaja zonu pišanja od zone nepišanja. štapić staviš na vodoravnu podlogu i čekaš pet minuta. ako test pokaže samo donju crtu, treba ponoviti.

12.

ja se zovem lidija deduš. jednom sam gurnula lazanje u pećnicu i zaspala.

13.

ja se zovem lidija deduš. stalno me ispravljaju: ne kaže se „ja se zovem“ nego „moje je ime“. jebite se, ja ću da pričam kako ja hoću.

14.

ja se zovem lidija deduš. nije debuš, niti dedliš, ni bebuš, di beduš, ni bedliš. deduš. d kao dubrovnik, duda, dud, dvogled, durbin, daska, doboš, daruvar, drvo, dikpik, dvostruki mač koji je moj jezik.

15.

ja se zovem lidija deduš. svako jutro radim jogu. otkako sam se udebljala, ne mogu u stojećem pretklonu dotaknuti koljena nosom. tome su malo razlog i godine. pretklon je odlična poza za razmišljanje. dok glava visi prema dolje, prokrvljenost je dobra i do mozga dolazi veća količina kisika koji se u molekulama prenosi po hemglobinu vezanom na željezo u eritrocitima. kisik je hrana. dubokim disanjem u asanama svaka se stanica tijela ispunjava kisikom. zato se tijelo nakon jogijskog vježbanja osjeća kao balon: lagano, poskočno, lebdeće. u pretklonu glava isprva bude jako teška, ali željezo uskoro opskrbi mozak i glava bude sve lakša i lakša. kao gore spomenuti balon. u pretklonu i srce manje radi jer ne mora pumpati uzbrdo. s takvom glavom i takvim srcem treba računati na dobar dan ispred sebe.

16.

ja se zovem lidija deduš. naučila sam ovoliko: svaka teža ima protutežu. ako se vježba izvodi s kičmom savijenom prema gore, potrebno je odmah vježbati s kičmom savijenom prema dolje. joga ne trpi neravnotežu. ukoliko niste spremni na to da će vam već nakon pola sata vježbanja poteći svi životni sokovi, nemate što tražiti od joge. tako je, kako je.

17.

ja se zovem lidija deduš i kupila sam pumpu za bicikl. osjećam da mi kosti urastaju u mesto. trudim se hodati uspravno. kosti moraju biti u simbiozi s mišićima, ali tako da ih ne prevazilaze. S. mi kaže: ako vježbaš svaki dan, tijelo se zakiseli. a ja vježbam. tijelo se kiseli, baba se veseli.

18.

ja se zovem lidija deduš i čudno se osjećam kad izgovaram svoje ime. muči me naglasak u prezimenu. premještam ga s „e“ na „u“ i natrag. ako je „e“ kratko, „u“ mora biti dugačko, i obratno. mislim da se i tu radi o jogijskom principu pronalaženja onoga što nam odgovara. pokušala sam uniformiranost, ali nije to za mene.

19.

ja se zovem lidija deduš. pišem uglavnom poeziju. ne vidim smisao u osmišljavanju heteronima. o čemu pišem, to sam sve ja. ja sam i svaki lirski subjekt svoje poezije, a to priželjkujem i u prozi. otvorimo se. pustimo život u književnost. važno je samo ono što je ovdje i sada. pustimo sjećanja da se talože u kaci za kupus. jednom će netko doći i pitati: kako je živio ovaj čovjek? a mi o tome ništa nećemo znati.

20.

ja se zovem lidija deduš. ponekad maštam da sam muškarac, da imam kurac, i da bodem.

21.

ja se zovem lidija deduš. od vunenih čarapa dobijem svrab. zato ne nosim čarape. baba me učila da ne sjedim na hladnom betonu i da budem toplo obučena. ali, babe više nema, a svijet može bez nas.

22.

ja se zovem lidija deduš. htjela sam se zvati snježana. upoznala sam mirele, sanje, sonje, aleksandre, elme, alme, nijednu lidiju. i puno snježana. kakvo je to ime lidija, ako se nitko ne zove kao ja? odgovor je otpuhao vjetar.

23.

ja se zovem lidija deduš. to je moj identitet. to nije moj identitet. ja se ne zovem lidija deduš. stop.

24.

ja se zovem lidija deduš. ja nisam lidija deduš. lidija deduš je napisala tri zbirke poezije, jednu dramu i trećinu romana. ja sam skuhala paradajz juhu, otvorila pivo i zapalila cigaretu.

25.

ja se zovem lidija deduš. nastavno na prethodni zapis o lidiji deduš i meni: lidija deduš piše zato što priča sama sa sobom. ja pišam, serem, jedem, pijem, spavam i jebem se.

26.

ja se zovem lidija deduš. dosta mi je glumljenja empatije i suosjećanja. nisam ja ničije emocionalno smetlište. zaobiđite me.

27.

ja se zovem lidija deduš. ubraja li se u seks i kad je muškarac prisutan, ali mu se nije digao?

28.

ja se zovem lidija deduš i mogu vizualizirati sranje kroz gusto granje.

29.

ja se zovem lidija deduš. razmišljate li ikad o tome kako i glumice u lijepim haljinama rade veliku nuždu?

30.

ja se zovem lidija deduš. dolazim iz varaždina. imam četrdeset i četiri godine i pozdravljam sve koji me znaju i poznaju.

31.

ja se zovem lidija deduš. priča s godinama ide ovako: tijelo se nakon četrdesete naglo počinje mijenjati. zato jednom godišnje dajem pregledati picu i cice. dobar dan, kako ste, pušite li, jeste li rađali, imate li u obitelji slučajeva karcinoma, kako vaša štitna žlijezda, tumorski markeri? pijte puno vode, dođite nagodinu, hvala na pažnji. sljedeći!

32.

ja se zovem lidija deduš, a pička je jedan od naziva za ženski spolni organ. zato govorim: pička. pička nije sredstvo kojim ljute feministice mašu na demonstracijama. pička je organ kroz koji na svijet dolaze djeca. da bi nešto iz nje izašlo, mora u nju nešto ući. pička je organ kao oko, pluća, srce ili jetra. čudno mi je kad žene za pičku kažu „vagina“, ali to je sasvim u redu. nije u redu kad kažu „tamo dolje“, „ona“ ili „mala“. kažete li ikad za svoj bubreg: „tamo iza?“

33.

ja se zovem lidija deduš. jednom sam na licu imala puno bubuljica. mama mi je rekla: „čudno da ti još nijedna nije izrasla na njoj.“ o tome govorim kad govorim o pički.

34.

ja se zovem lidija deduš. da bi se napravilo deset pozdrava suncu, potrebno je pola sata. nakon toga više nije važno je li zima ili proljeće. najteže je noge bacati naprijed-natrag. kad to svladate, ne treba vam sveučilišna diploma ni potvrde o nekažnjavanju. u maticu rođenih tad bi trebalo upisati: lidija deduš, rođena u banjaluci tisuću devetsto sedamdeset i sedme, svladala prijelaz iz tronožnog psa prema dolje u položaj niskog iskoraka. ova vježba jača leđnu muskulaturu, muskulaturu abdomena, biceps, triceps, gluteus maximus, kvadriceps, izdužuje kralježnicu, a dobra je i kao priprema za poboljšanje seksualnog života. možemo nastaviti dalje.

35.

ja se zovem lidija deduš. radila sam kao šankerica, tvornička radnica, bankarica. kad me muškarac pljesnuo po guzici, dala sam otkaz. kad me muškarac pritisnuo uza zid, dala sam otkaz. još uvijek radim kao bankarica. pa da vidim čija majka crnu vunu prede.

36.

ja se zovem lidija deduš. sanjam uvijek isti san. nalazim se na visokom zidu s kojeg moram skočiti, ali tlo je predaleko. u snu tražim rješenja kako da doskočim na niži nivo i da postepeno siđem sa zida, iako ne znam ni kako sam se na njega popela. na kraju se sve riješi. u trenucima osvještavanja prepreke ispred mene i sigurnog doticaja s tlom prolazim pakao. ne postoje zaobilazni putevi, to je jedini način da nekuda stignem, iako ne znam ni kuda idem.

37.

ja se zovem lidija deduš. drugi san koji stalno sanjam je onaj u kojem sam u liftu. biram sedmi kat, a lift me vozi na osmi, deveti, deseti… iako znam da zgrada ima samo osam katova. nikad ne saznam šta bude na kraju. iz takvog sna se budim.

38.

ja se zovem lidija deduš. jednom sam sanjala da na dvoru luja četrnaestog plešem sarabande. bio je to poslijepodnevni san. za ručak sam jela prokulice. otad svakome savjetujem: ako želite vesele snove, jedite prokulice. način pripreme je jednostavan: prokulice operite u vodi i svaku prerežite napola. bacite ih na malo vrućeg ulja i popržite da ne omekšaju, ali ni da ostanu pretvrde.

39.

ja se zovem lidija deduš. ponekad sanjam da se budim u grobu. otkad imam takve snove, ne spavam u potpunom mraku. ali, već dugo nisam sanjala ništa slično. možda sam izliječena?

40.

ja se zovem lidija deduš. prava istina je da sam s petnaest godina proživjela traumu. odnedavno odlazim psihijatru. dijagnoza: anksiozno-depresivni poremećaj. u moderno vrijeme to se još zove i posttraumatski stresni sindrom. manifestira se kao gubitak volje za fizičkom aktivnošću, suicidalne misli, nagle promjene u tjelesnoj težini, učestali napadi panike, turobne misli, osjećaj bezizlaznosti. ne može se izliječiti sportom i veselim izletima u prirodu, planinarenjem, pozitivnim pogledima na svijet. zato, ako poznajete nekoga tko boluje od anksiozno-depresivnog poremećaja, nemojte mu savjetovati takva sranja.

41.

ja se zovem lidija deduš. anksiozno-depresivni poremećaj spada u F dijagnoze. ako primijetim da se netko na nečiji račun ruga tako da ga pred drugima predstavlja kao „onoga/onu s F dijagnozom“, duboko u sebi se ponadam u istinitost izreke „tko se ruga, poseru ga“.

42.

ja se zovem lidija deduš i prvi put u životu sam otišla psihijatru. doktorica mi je rekla: neliječena trauma se eksponencijalno množi. ne zbraja, ne množi, nego eksponencijalno množi. ako ste jednom proživjeli traumu, ako niste liječili tu traumu, svaka sljedeća je na kvadrat. koliko trauma, toliko eksponencija. iks na entu.

43.

ja se zovem lidija deduš. sada sam na terapiji antidepresivima. mama me pitala: „a šta su rekli, od čega ti je to?“

44.

ja se zovem lidija deduš, mnogi misle da moje raspoloženje dolazi prirodno. ovime razbijam taj mit. istina je da lijek koji uzimam u mozgu otvara receptore za primanje serotonina koji tijelo regularno proizvodi, ali ne zna kud bi s njim. serotonin se veže, ja pjevam i smijem se.

45.

ja se zovem lidija deduš. riskiram da me zbog ovog priznanja svijet u kojem živim proglasi ludom. ali, znate šta? jebe mi se. ja pjevam i smijem se.

46.

ja se zovem lidija deduš. kad kažem da riskiram da me svijet zbog ovog priznanja proglasi ludom, mislim na strah mojih baba „šta će reći svijet“.

47.

ja se zovem lidija deduš. moj lijek se zove sertralin. dolazi kao zoloft, sonalia, asentra. ćao sertralinu, drago mi je što smo se upoznali.

48.

ja se zovem lidija deduš. terapija sertralinom traje godinu dana. onda se prestaje s uzimanjem. ako se napadi panike ne vrate, a raspoloženje ostane u plus-minus ograničenom oscilatornom rasponu, nastavlja se sa suportivnom psihoterapijom bez farmakologije. ako se vrate napadi panike, a raspoloženje se počne klatiti kao trapezisti u cirkusu, farmakologija se vraća na tri godine.

49.

ja se zovem lidija deduš. napadi panike su ventil za nakupljenu anksioznost. najteže je s prvih nekoliko koji čovjeka prikuju za krevet, kuću i maksimalno okućnicu. kasnije je lakše. ne treba se bojati napada panike. ali reci ti to, lidija, nekome tko nikad nije iskusio ništa slično.

50.

ja se zovem lidija deduš. ponekad, kad se uspijem sasvim umiriti, osjećam kako se moja okolina miče. kao atavizam zaostao nakon zemljotresa, ono nešto što ostane u čovjeku koji je pretrpio veliki strah što ga ljulja u korijenu. kada prođe, shvatim da je to što trese moje srce.

51.

ja se zovem lidija deduš. ne sjećam se vremena prije sisa. čije je to bilo tijelo? kad su mi pazusi počeli smrdjeti na znoj? jednom sam poželjela vidjeti sebe i s donje strane, ali su mi ruke bile prekratke.

52.

ja se zovem lidija deduš. osjećam da se utapam u banalnosti. želim biti netko. nečija pišljiva boba. nečija kurva, majka, žena, kuharica, ljubavnica, tucačica oraha, nečiji centaršut i ofsajd. želim preorati nečije vidno polje i posijati u njega pogled na sebe.

53.

ja se zovem lidija deduš. ponekad legnem u travu pokraj rijeke. mislim da ću, ako čvrsto zatvorim oči, moći čuti o čemu razgovaraju ribe.

54.

ja se zovem lidija deduš. pokušavam si objasniti sebe: „mogućnost imanja prvog lica jednine, ja, u mom slučaju jednaka je mogućnosti da se objasni kronologija zvjezdanih staza. kad i odakle je došao enterprise i gdje će završiti, ako postoji samo kao nečija izmišljotina.“

55.

ja se zovem lidija deduš. volim pronalaziti stvari u knjigama iz knjižnice. one čine da se osjećam bolje ako sam nešto ružno sanjala, ako me ostavio dečko, ako mi je uginuo ljubimac i općenito, ako mi je dan bio osobito usran. zato radim na projektu koji još nema ime. ja ga zovem „ostavljanje ceduljica“: na cesti, u autobusima, vlakovima ili na bilo kojem mjestu gdje ih čovjek ne bi očekivao. voljela bih da i drugi osjete isto što i ja: da nisu sami. nešto kao poruka u boci. mjesečina bato.

56.

ja se zovem lidija deduš. sintetiziram d vitamin, čokoladom hranim svoje viruse, bakterije i gljivice, u tijelo unosim dovoljnu količinu kofeina da ne zaspim na poslu barem do pauze.

57.

ja se zovem lidija deduš. ponekad se osjećam kao da nemam život. ili osjećam kao da mi se cijeli život vrti oko samoposluga. one su epicentar svih događanja u mom životu. jednom sam u samoposluzi čula kako je muškarac pitao djevojku: „a u koje ti restorane izlaziš?“ voljela bih da i mene netko tako pita. da mu kažem: „u konzum, na topli obrok.“

58.

ja se zovem lidija deduš. jako mi je zgodna fotografija na kojoj željko bebek svojoj supruzi u đakuziju masira stopala. o tome sam razmišljala danas na blagajni u samoposluzi, jer su mi pažnju privukli nokti na nogama žene ispred mene nalakirani žarko crvenim lakom. prst do palca bio joj je duži od palca i virio van iz sandale. to je znak da će žena postati udovica.

59.

ja se zovem lidija deduš. danas sam u samoposluzi vidjela ptičicu koja je uletjela kroz vrata i nije znala izaći. cvrkutala je glasnije od joleta na radio-razglasu. neka stara žena se izderala na kolica koja su bila gurnuta u druga kolica. „pička vam materina i kolicima“, vikala je na sav glas.

60.

ja se zovem lidija deduš. jutros sam na keksima u konzumu čula ovaj razgovor: „ja ti čarape ne perem svaki dan, nego ih skinem navečer, objesim na balkon da se proluftiraju, onda ih malo metnem na radijator da se ugriju, obučem i fino mogu van, osim kad idem doktoru, onda obučem čiste.“

61.

ja se zovem lidija deduš i vidjela sam ovo: na izlazu iz samoposluge stajale su dvije žene, otključavale bicikle i raspravljale o tome koja se unutra više oznojila.

62.

ja se zovem lidija deduš. ne mislim da je crno znak žalosti za umrlim ljudima. mislim da je crno znak žalosti što umiru bijeli medvjedi, što televizija prikazuje musavu djecu krvavih glava i do smrti izgladnjelu djecu u jemenu, što u australskim požarima teško stradavaju koale, što neka djeca nemaju roditelje, što neka djeca imaju odvratne roditelje, što postoje ljudi koji ne čitaju, što loptu boli kad je udaraju.

63.

ja se zovem lidija deduš. volim onu pjesmu: tanana nana na, ne znam riječi.

64.

ja se zovem lidija deduš i preživjela sam svašta. rezanje desni, nevjeru muškarca, ravnanje kičme, školu za izviđače. u čekaonici klinike za liječenje zuba, jedina sam koja čita poeziju.

65.

ja se zovem lidija deduš. bolujem od kronične bolesti kičme. u mojim leđima svrake savijaju gnijezda. donose u njih sjajne kopče, sitan novac, zgažene autobusne karte, prljave loptice-skočice, komadiće mačjih očiju, kotače otpale s koturaljki, šnale za kosu, i kljucaju.

66.

ja se zovem lidija deduš. bolujem od kronične bolesti kičme. u leđima osjećam kucanje srca. svrake savijaju gnijezda i broje: sava raka tika taka bija baja buf, trif traf truf.

67.

ja se zovem lidija deduš. želim kupovati knjige. želim vlastitu biblioteku. stop. ne želim kupovati knjige. ne želim vlastitu biblioteku. kad počne rat, knjige prve gore.

68.

ja se zovem lidija deduš. jednom sam iz nesretne ljubavi jedva izvukla živu glavu. nosila sam je mjesecima ispod miške i šutirala kad bi pala, stavljala pored uzglavlja prije spavanja. nisam je zalijevala. jutrima sam čupavu loptu pokušavala nasaditi na ramena, neće ovo ići, govorila je glava, gledala te i žmirkala, perspektiva trulog panja, i micala ušima, htjela je poletjeti ispred same sebe, kao što je u djetinjstvu luda anca grabila kroz selo, uši su joj lepetale jedno ispred drugog, rukama je je veslala, anca veslačica, anca olimpijska pobjednica u teškoj kategoriji, četiri zuba u glavi i tri pramena izrasla iz pješčane stelje na tjemenu, luda anca, vikali smo za njom, luda anca, sve krčme preštanca.

69.

ja se zovem lidija deduš. ja sam sve žene iz sela u kojem sam odrasla. dolaze mi u snovima i pričaju o sjetvi luka i peronospori. nema više pravog paradajza, samo teniske loptice, govore mi jaga, bara, ema, draga, nada, i keze mi se u lice, a nemaju nijednog zuba.

70.

ja se zovem lidija deduš. ja sam sve žene iz moje porodice. dolaze mi u snovima i govore o mrtvoj djeci. ja se budim i vidim da nemam zube.

71.

ja se zovem lidija deduš. ja sam rogata bogorodica sa slike u kući moje babe. ja sam dedin lovački trofej sa zida iznad vrata koja vode u podrum. noću idem na pišanje sa strahom. kroz našu su kuću prolazili mrtvi i sada je vrijeme za naplatu.

72.

ja se zovem lidija deduš. ja sam crna majka božja s crnim isusom u naručju. imam devet godina i bojim se drvenih očiju koje me gledaju s vrata babinog ispoliranog ormara. kad puše vjetar, ormar škripi. ja pomičem stvari. 

73.

ja se zovem lidija deduš. ja sam surogat majka. svoju kćer, lidiju deduš, uzela sam od njene majke i odgajam je već trideset godina. naučila sam je kako da se smije i kako da plače. nisam je naučila ničemu. borba traje.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s