Netko je došao, napunio pukotine.
Netko je došao, poklonio prazne kuće
još praznijim trbusima.
Evo, ovdje možete zasaditi.
Ovdje možete draču
pretvoriti u kruh.
Netko je pomislio
velik je grad
i najednom
nastao je velegrad,
urbaniziravši
netrpeljivost
poslije puške,
kostoboljnu majku.

Ovce trče niz pjesmu
kao nekad niz padinu šume
koja se smijala
gradu iza leđa.

Majka i dalje kopa
mjesto iz kojeg
nikad neće pobjeći
i ne primijeti žuljeve
od kojih se
njene ruke
više ne mogu osjetiti