Žuljevi

Netko je došao, napunio pukotine.
Netko je došao, poklonio prazne kuće
još praznijim trbusima.
Evo, ovdje možete zasaditi.
Ovdje možete draču
pretvoriti u kruh.
Netko je pomislio
velik je grad
i najednom
nastao je velegrad,
urbaniziravši
netrpeljivost
poslije puške,
kostoboljnu majku.

Ovce trče niz pjesmu
kao nekad niz padinu šume
koja se smijala
gradu iza leđa.

Majka i dalje kopa
mjesto iz kojeg
nikad neće pobjeći
i ne primijeti žuljeve
od kojih se
njene ruke
više ne mogu osjetiti

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Comments (

0

)

%d bloggers like this: