Ines Kosturin

SUTRA ŠUTIMO

Kad si nadjenemo nove adrese
I kao sitni saharski pijesak pustimo se u svijet
Dom je upokojen u krušnim mrvicama
Koje nosimo pod jezikom
Uz nitroglicerin

Sutra šutimo
Dok uz voćnjake marširaju
Naše pogreške i propusti
Tvrdoglavo ne gledamo njihove korake
Lakše je sram sakriti u strah
Manja je sramota ako se bojimo
Nego ako progovorimo
I priznamo da su ista ta ispijena lica naša
Pješčane oči
Imena prelomljenog za naš jezik

Dom se u nama sve rjeđe budi
Sve ga je češće sram


SUTRA JE SVE DOK ŠUTIMO

Strah nosimo duboko u trbuhu
Brižno uzgajamo
I ne znamo kad je vrijeme pustiti

Dječje nevino
On po cijele dane preuveličava
Gomila oklijevanja u klijetke

Šutimo
Dok traje tišina
Ne moramo se ničemu suprotstavljati
Ni za što boriti

Poput ustava na bujici
Arterije postupno granaju otpor
Otpuštajući u kratkim vriskovima
Strahove u sutra


PRVO ZATAJENJE

Silom progutana tišina
Istom silom kopa van

Prvi sam put zatajila srce
Još kao dijete kad sam okrenula
Dlanove unutra
Oči unutra
Riječi unutra

Posijala sam tad prvi zid
I dugo je čekao vrijeme da nikne
Nikako nije bilo dovoljno mraza
Tek kad sam progutala kilometre tišine
Zahladilo je toliko da pusti korijenje

I kao nepotreban zub krene rasti
I gristi
I žvakati kapke
Kako to već neželjene stvari rade u tišini


ZARASTANJE

Kad prihvatiš da su svuda oko tebe tuđi snovi
I da nisu oni nužno i tvoji
Počinje zarastanje djeteta
Pa se naglo postaraju oči
Uspori govor ubrza odlučivanje
Nosiš jednu bol manje

Djetinjstvo je rana
Koju brižno čuvaš i njeguješ i voliš
Opekotine koje uporno ostavlja
Pa gledaš i ti tako voljeti

Djetinja ljubav nema granica i ne pazi
Svoje snove ne pretvara u naše

Zarasti dijete u sebi
Jedna bol manje
Odrasli snovi čuvaju tuđe osmijehe


JOŠ UVIJEK ŠUTIMO

U konačnici prvi put umremo
Kad bijeg od riječi ostane trajan
I više ne znamo kad smo i zbog čega

Ušutjeli

Koga se bojimo šutnjom
Koga branimo od
Koga se branimo

Sa svakog silom skrivenog novinskog naslova
Smije se strah


TREĆE ZATAJENJE

Odrastamo tri puta
Jednom prema gore
Jednom prema van
Jednom prema unutra

Jednom rastu noge
Jednom raste um
Jednom srce

Svaki put umreš
Ali to su male smrti
Privremene smrti
I malo će tko primijetiti tvoje izbivanje
Ali gotovo svatko će primijetiti
Izbijanje zidova

Što tvoje ime čini kad ga naučiš reći
Dovoljno glasno da pokrene
Uspavane klijetke

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s