SUTRA ŠUTIMO
Kad si nadjenemo nove adrese
I kao sitni saharski pijesak pustimo se u svijet
Dom je upokojen u krušnim mrvicama
Koje nosimo pod jezikom
Uz nitroglicerin
Sutra šutimo
Dok uz voćnjake marširaju
Naše pogreške i propusti
Tvrdoglavo ne gledamo njihove korake
Lakše je sram sakriti u strah
Manja je sramota ako se bojimo
Nego ako progovorimo
I priznamo da su ista ta ispijena lica naša
Pješčane oči
Imena prelomljenog za naš jezik
Dom se u nama sve rjeđe budi
Sve ga je češće sram
SUTRA JE SVE DOK ŠUTIMO
Strah nosimo duboko u trbuhu
Brižno uzgajamo
I ne znamo kad je vrijeme pustiti
Dječje nevino
On po cijele dane preuveličava
Gomila oklijevanja u klijetke
Šutimo
Dok traje tišina
Ne moramo se ničemu suprotstavljati
Ni za što boriti
Poput ustava na bujici
Arterije postupno granaju otpor
Otpuštajući u kratkim vriskovima
Strahove u sutra
PRVO ZATAJENJE
Silom progutana tišina
Istom silom kopa van
Prvi sam put zatajila srce
Još kao dijete kad sam okrenula
Dlanove unutra
Oči unutra
Riječi unutra
Posijala sam tad prvi zid
I dugo je čekao vrijeme da nikne
Nikako nije bilo dovoljno mraza
Tek kad sam progutala kilometre tišine
Zahladilo je toliko da pusti korijenje
I kao nepotreban zub krene rasti
I gristi
I žvakati kapke
Kako to već neželjene stvari rade u tišini
ZARASTANJE
Kad prihvatiš da su svuda oko tebe tuđi snovi
I da nisu oni nužno i tvoji
Počinje zarastanje djeteta
Pa se naglo postaraju oči
Uspori govor ubrza odlučivanje
Nosiš jednu bol manje
Djetinjstvo je rana
Koju brižno čuvaš i njeguješ i voliš
Opekotine koje uporno ostavlja
Pa gledaš i ti tako voljeti
Djetinja ljubav nema granica i ne pazi
Svoje snove ne pretvara u naše
Zarasti dijete u sebi
Jedna bol manje
Odrasli snovi čuvaju tuđe osmijehe
JOŠ UVIJEK ŠUTIMO
U konačnici prvi put umremo
Kad bijeg od riječi ostane trajan
I više ne znamo kad smo i zbog čega
Ušutjeli
Koga se bojimo šutnjom
Koga branimo od
Koga se branimo
Sa svakog silom skrivenog novinskog naslova
Smije se strah
TREĆE ZATAJENJE
Odrastamo tri puta
Jednom prema gore
Jednom prema van
Jednom prema unutra
Jednom rastu noge
Jednom raste um
Jednom srce
Svaki put umreš
Ali to su male smrti
Privremene smrti
I malo će tko primijetiti tvoje izbivanje
Ali gotovo svatko će primijetiti
Izbijanje zidova
Što tvoje ime čini kad ga naučiš reći
Dovoljno glasno da pokrene
Uspavane klijetke
Monika Herceg 
Leave a Reply