Kičma šume

Svaka kuća je poput lica. Dok prilazimo smrti koja ih preuzima, potresa nas ne ta jeziva samoća, nego činjenica da iz svakog tog nekadašnjeg doma i dalje izbija neka živa toplina, zvuk, ljepota koja se provlačila kroz te zidove. Mnoge su kuće jednako usamljene, sada samo srušenije, od devedesetih i zastrašujuće je da kroz njih i dalje teče život koji je u njima nekad postojao. Prozori su najnemilosrniji znak tog otjeralog, izumrlog života; praznina koja se u  njima zadržala, gotovo sabila prostor-vrijeme u te pravokutnike i kvadrate toliko je živa da je moguće ponegdje vidjeti ljudska lica na tim prozorima, njihove prste koje otvaraju oči tim kućama.

*

Kupa protiče kao da je vrijeme samo u njoj. Smirena i snažna, nosi krajolik na svojim leđima. Nerijetko smo je preplivavali kao srednjoškolci, dovoljno nesmotreni da ne mislimo na virove koje su prijetili iz dubine. Nesmotrenima nam se tada činilo i da će grad ostati živ, voljen kakav je bio dok smo mi provodili mladost pijući na klupama parkova i nasipa. Banija nam je dala mladost kakvu smo možda mogli samo sanjati; neopterećenu usred sve te tuge i krvi koja je samo deset, petnaest godina prije natopila zemlju i ostavila nemoć tih ljudi da neprestano gleda u njih kao gladne životinje. Ne sjećam se da smo, od osnove do srednje škole, ikada spominjali ili osjetili razlike u nacionalnostima; za nas se to dogodilo odlaskom u Zagreb. Rasli smo kao što sva djeca trebaju rasti, zagrljeni ljubavlju divnih profesora, prvih ljubavi, poezije, pijane mladosti koja je zaista vjerovala da može sve i da će taj život, na ovaj ili onaj način, biti osvojen.

*

Gotovo osam mjeseci trebalo mi je da s djecom odem mami opet nakon potresa. Zatreslo je dok sam uspvaljivala djecu. Srce mi je naprosto pobjeglo, dio njega na dno želuca, dio njega na vrškove prstiju. Imala sam osjećaj da je moje srce najednom zaista iscurilo u sva dna ili vrhove mog tijela. Strah, tako opipljiv, iracionalan. Strah kao kad lutam šumom i usred velikog rasjeda iz čijeg se srca izlio taj veliki potres, zaplačem pa shvatim da osjetim tuđe korake rubom velike šume. Što je zapravo rub šume i je li to i rub mene, dok osjetim bukve kako se zdravo uzdižu prema nebu, dok iskapam to sjećanje očevih ruku kako vade lišće iz korita u koje je davno, tada, tekao šumski izvor. Da životnje mogu piti, rekao bi, ruku crvnih od hladne vode. Izvor je nakon potresa nestao, kao i jezero prije osamdesetak godina. Odmah kraj izvora šumski rasjed proteže se kao kičma šume. Nemir zemlje otjerao je vodu.

*

Hrenovke u varivu, pomisle ljudi, loša je metafora za siromaštvo na Baniji. Iako nije riječ o metafori. Komadi mesa koje danas možda jedino neki mogu pojesti (jer je i uzgoj životinja postao neisplativ, a nerijetko i težak jer starost uzima svoje) jesu upravo hrenovke, kupljene na sniženjima. Hrenovke u varivu od povrća koje se ubire iz vrtova. Vrtovi kao vrtovi, zemlja kao zemlja. Iako je sve teže zadnjih godina. Tuče su, kad već sve nikne, sve češće. Snijeg u proljeće. Divlje svinje haraju ovih tjedana i majka mi zabrinuto govori da ne zna kako će napraviti vrt ako će svako malo upadati. Divlje svinje trče sada šumama i baštama kao da osjete da je Banija promakla ljudskim rukama. Nezaustavljivo odnose pred sobom nasade krumpira i svega na što naiđu i donose suštinsku glad tim ljudima koji ovise o onom što posade sa svojim premalenim primanjima. Ovdje, vrtovi nisu stvar dokonosti ili hobija, već stvar pukog preživljavanja.

Pamtim majku kada jedna takva svibanjska tuča odnosi mladice. Taman ih je otkrila, narasle su, a mrazovi su prestali dolaziti. Stavljala bi u rano proljeće, čim niknu, na njih zaštitu od plastičnih odrezanih boca. Gledam majku kako gleda tuču i samo što ne zaplače. Potom govori: bog dao, bog uzeo i gleda, gleda kroz prozor kao da je nešto uzelo njenu djecu.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s