Aneta Vladimirov: Pakao ne možeš poljubiti da prođe

Pjesma kao mjesto ukopa

  1. 19.2.1992.
    15.45

(snaha)

Numerološki prikaz prevrata,
dočekanog skromno u krugu obitelji,
u kojem
dvije uniforme zvone,
a vrata otvara
onaj kog traže.
Uniforme u maniri B strane američke kinematografije,
sa đonovima tamo gdje ljudima rastu usne.

A samo što se vratio s posla
preuzimajući stražu za kuhinjskim stolom.
Očima postavih pitanje.
Odgovorio je ramenima slegnutim
od zahvalnosti da mi ostajemo.
Otišao je živ,
jer poznato je da moraš biti živ da bi otišao.
Vlastitim nogama, koracima svečanim od straha,
u dva maha zašao je za štok.

  1. 18.15

(supruga)

Vrtim u glavi tu eksplozivnu napravu
vrata u prozorima
prozore u srči
srču umalo u grkljanu.
Vrtim i idem kući,
a kljucanje zeru posustaje.
Eto zrna radosti.
Lakše mi je kad stignem a svi su na kućnom broju
nego da ih čekam da se priberu.
Ovako samo okrenem ključ u vratima i džezvi
i ostatak pakla ipak završi na otiraču.

Vrtim sve dok upravo na tom mjestu
osjetim odlučnost prsta na obaraču,
potom se izvitoperi sve i
u sebe uđe zubima kroz beton.

Odveli su ga naočigled terase, boravka,
prostora zastakljenog lošom rezolucijom,
naočigled nagiba od kojeg smo temelj oteli
naočigled nizbrdice koja je masu
množila sa padom

  1. Nakon 19.2.1992.

(kći)

trebalo je da dođem kući u utorak
javila sam mu da ipak ne stižem prije petka
trebalo ga je podržati kada je predložio
da prebjegnemo u Mađarsku,
ali taj je prijedlog pao u vrijeme početka moje zrelosti
kada moraš imati svoje mišljenje
dok ti na njezinom kraju ostanu samo pitanja…
Oprostite, zaboravila sam, koje je točno Vaše pitanje bilo?
da, da
Vidite, tražili smo ga čuti prije nego
krenemo prikupljati novac za otkupninu
Ta je molba odbijena i od glasa je ostao samo
rutinski telefonski razgovor, star sedam sada,
pomalo već bajat i bez transkripta.
Tada smo već mogli znati da više nije među živima,
doduše ni mi nismo bile među njima,
jer živi su pognuto žnirali dan po dan.
U kontejneru kod Doma zdravlja stavile smo novac
i to je to.

  1. Nuna-nina

(snaha)

Teško je mjeriti rast djeteta
Zarezi na štoku stali su na
metar i šumska jagoda.
nuna-nina, ima mama sina
brojalica je koju svako malo
davim jastukom.

Iza sna, a prije buđenja
poznato razračunavanje pesnica sa glatkom površinom
idem ka njima
u smjeru buke
a trebalo bi sasvim suprotno
možda kroz vodovodne cijevi
možda u mišju rupu
Uniforme me vode na prepoznavanje
sjedaju me za stol
oči u oči sa đonovima,
otmičarima od zanata,
jer rat je zanat
Jesu li to lica? upire pečatnjakom i dugim noktom malog prsta,
zaduženim za higijenu pripadajućeg uha.
Jesu, kažem i
jedva ostanem živa.

  1. Očev vid

(kći ocu)

Očevidom
utvrdili su broj uniformi
kom. 3
broj cokula
kom. 6
suicida komada jedan, neznanog naredbodavca,
jednu antologijsku izjavu:
uniforme su naime u slobodno vreme raspolagale Vašim ocem
stoga aparat ne može biti odgovoran za njegovu smrt,
pardon nestanak.

Bankarski službenik, čovjek za kredite
roditelj, imenjak svom unuku,
samonikao za najljepšu humku
morao je misliti kako nije kriv
za svoje dobro vladanje,
u ostakljenom znoju i grašcima utjehe
da
samo su njega odveli i
da
nikako se ne može sjetiti
da je ikome ikada učinio
nešto na žao.

Grlom u Dravu,
izvršen a ne ukopan,
poslan riječnom slivu na staranje,
rukama u distrikt ratne neizdrži,
u registar nestalih,
Kreonu konačno izvan domašaja
vidom u leđa ubojici
koga svako malo sretnem
umirovljenog na cesti.

  1. Pjesma kao mjesto ukopa

(kćer majci)

Tražili smo prigodnu pjesmu za tvoj odlazak,
što bi bio tek sretniji izraz kraja dugogodišnje patnje
koja nikako da izgubi na silovitosti.
Tražili smo neki univerzalni presjek života i smrti žene,
sklone dugim pogledima,
koji se gube na štoku ulaznih vrata
za koja se morao pridržati
dok se ubrzano obuvao tjerajući roj
stršljenova u glavi.

Kud su sa njim?

Nije učinio ništa,
ništa što ljudi tog vremena nisu učinili za sebe i druge.
Grabio je život kao da mu se pruža.
Grabio je ponekad i tebe jer je mladost tako nalagala,
jer si katkad znala naučenog stida spustiti pogled
na izraženi špic njegove kragne.

Tražili smo pjesmu da je poneseš sa sobom.
Tražili smo pjesmu u zamjenu za njega

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

Comments (

0

)

%d bloggers like this: