proleteri svih zemalja ujedinite se

Tko da se ujedini? S kime? Sjedi lijepo krupna i sitna buržoazija i jednako ne zna što bi sa sobom. Dosađuje se ispred skupljih ili jeftinijih plazmi. Ujedinjuje, doduše, tehnologija kojom se razmjenjuju slike kućnih i seksualnih ljubimaca. Sve same sobe s pogledom na snomorje. I bolnice pune proletera. Komunisti se pri tom uporno pretvaraju da imaju internacionalnu dirigentsku palicu za promjenu ljudskih žudnji. Kapitalisti, majku im, zbilja nemaju iluzija: uzima tko prvi uzmogne. U mom političkom pokretu puno je ako prva dva susjeda nisu posvađana, makar je jedan bez posla, a drugi mrzi svoj posao. Ako jednom godišnje dijele roštilj na ulazu. Samo to. I pozdravljaju se. Zato sam i dalje komunalac. Zato obojici krajem prosinca poklanjam knjige. Ne one s masovnih sniženja. Birane naslove.

---

baci dobro niz vodu, naći ćeš ga uz vodu

staričica europa već bi to mogla znati

o svojim izbjeglicama

koliko god bodljikave žice razmatala

voda će proći

---

          ajde reci što je STVARNO STVARNO strašno

sjedeći kraj visoke jelke čije se tjeme

struže s bijelim prostranstvom plafona

okićene krupnim glinenim zvonima

fine ručne izrade

moj prijatelj kaže

da je stvarno poražen

i jednostavno više

nije u stanju vjerovati

u temeljnu održivost

možda ni u elementarno

postojanje

dobra

“zlo je toliko profitnije,

bolje umreženo i otporno

na pravne mehanizme“,

          tako se izrazio

moja kći ga ispravlja

“pazi“, veli ona

“zapravo govoriš

o vremenu

jer ono što je dobro

uvijek zahtijeva

trajanje i ustrajanje“

trajanje

i ustrajanje

ponovila mu je

strpljivo.

---

           “pjesmice“

tako o poeziji govore oni koji se srame

svoje potrebe da ih glasno lizne

njen dugački, hrapavi jezik

pun ljepljivog soka

mlječikom svega što izbija

i da se odjednom iz divova

pretvore u golobrade ptiće

čiji razjapljeni kljunovi traže riječi

nespretno i ispočetka

piu piu piu piu piu piiiiiiiiiiiiiiiiii

temeljno ljudsko pravo

na hranu i cvrkutanje

---

brujno stanje

Natpis na kamionu za smeće:

Osobne promjene vode do uspjeha.

          Natpis na supermarketu:

Mi smo tu za vas.

          Natpis na školi:

Blagoslovit ćemo i sportsku dvoranu i knjižnicu.

Natpis na Zrću:

Seks i pizza ne mogu dojaditi.

Natpis na vratima ubožnice:

U ustima bezbožnikovim prut je oholosti.

Natpis na Trgu revolucije:

Koga briga?

Natpis ispod željezničkog nadvožnjaka:

          Nađi način.

          To sam sve marljivo prepisala

          Iz stvarnog svijeta.

---

zavodnička

na dah

na liz

na kap

na griz

na stenj

na squeeze

na srh

na vrh

---

zašto sigurno neću napraviti seppuku

u maloj proznoj crtici zaboravljene zbirke

Vesna Parun kaže da možemo, zbilja smo u stanju

biti bez svega, osim bez neba

usput to zabilježi

kao da popisu od litre vode, kile zemlje

i vatre koja se lukavo mjeri živom

priznaje glavni element

vazduh

 sav duh

 sveduh

u to se nož ne zariva

---

Dionizova kuća

kod mene nema zidnjaka

a bome ni zidova

lavovi se rastežu

zmije pjevaju To be young, gifted and black

ježevi programiraju i proniču

sokolice kiropraktički fiksiraju

kiteronski čopori vukova

trgaju prikaze

i hrastovi stari dvije tisuće godina

DOBRODOŠLI

u kazalište