PODSTANARSKE SOBE U DRAŠKOVIĆEVOJ
dok dolje
po plavim ulicama
musava djeca pucaju iz zračnica u
vruće zvijezde
i trpaju ih u opečena usta
gore
na petom katu
u svom hladnom mjehuru
unajmljena samačka soba
praznovjerno popravlja antenu
da bi mogla dotaknuti kraljicu Oprah
i na daljinu ozdraviti.
jer, dear Oprah, reci mi
kako da prestanem prezirati
ovo siromašno podstanarsko tkivo u meni
koje raščupano u staroj pidžami
piše beskorisne pjesme
o velikoj ljubavi
u malenim gradovima?
POSAO.HR
tražila je posao. posvuda.
sa šibicama, bakljama, baterijama, ostali su još psi tragači.
u limenkama, kartonskim kutijama.
u frižideru i dimnjaku. ispod malog akvarela.
tražila je na internetu, u policiji, kod susjeda, u šahtu.
izvrnula je sve džepove, istresla cipele.
pitala miss sporta, konje i noćne čuvare.
bila u šumi, na klizištu, u vatri i vodi.
da ga nije izgubila na cesti?
gledala je u kinu, poslije kina, pokraj kina.
iza pošte, na kamionu, kod slastičarne,
za hrastom, pod strehom.
gdje se skrio? magarac je bio. posao.
prelistala je sve bilježnice, sve knjige.
obišla sve šaltere i uniforme
rekli su joj vaš posao je iza druge police,
lijevo, dolje, ravno, gore, desno, prva vrata
sve do zadnjih. pregledala ludnicu.
promijenila plahte. nigdje.
otvorila prozore i virkala svako malo.
možda prođe posao.
penjala se na krov i tražila ga ogledalcem.
nema posla. pričekat će još malo.
a onda će oglasiti
da jede paukove po kućama
vrlo povoljno
NA ŠALTERIMA RASTU RUPE
gospođo
još nema ništa na knjižici,
kaže glas u kostimu kroz rupe na šalteru
i zamre
rupe od kao od blještavih metaka se šire,
provlače se šuškavi muškarci. vlaže palac.
šire torbe. njihova djeca sjede,
i ona je sjela. briše sive kamenčiće
u kutu oka, nisu suze. mrtvi vrapci.
vrapci su bili davne curice. curice su sjedile
u čekaonici. s papirićem broj jedan.
nitko ih nije rodio. ni ona.
šalter kaže zaštitarstvu
pustite ženu, neka bar spava blizu novca.
godi to šuškanje. i šalteri poletješe nebom.
vidi novčići, novčići. napolju padaju lisnice.
neka ih netko pokupi grabljama.
pred zatvaranje banke ženski glasovi u kostimu
dolaze po nju s toplim čajem.
podižu je, umeću u kuvertu, sitna žena požutila
zvecka, ispada na tlo kod zahoda
glas portira kaže
gle, žena manja od kvadrata u
matematičkoj bilježnici!
kaže kostim
ne brinite, gospođo, našla sam vas,
kako ste vi sretnih
deset lipa
POVRATAK BOGU
otišla je od boga,
vratila se želucu.
krenula je obična
djevojačka ekvilibristika
po rubu kuhinjskog stola,
rezanje hrenovki na žetončiće
svakodnevno pišanje u sva četiri vjetra depresije,
ubacivanje, gutanje i kružna skitnja.
u trčanju starom pustinjom
u potrazi za las vegasom, nekom grešnom verzijom
gorućeg grma sve više
joj smeta preduga suknja.
crnim traperom skriva hrenovke i šećer.
sa sedam gladi na želucu
za vječnom ljubavlju noge je
pretvorila u teške egipatske stupove
masnim nanosima
praznine na usta.
četrdeset dana u pustinji hrane
može repriza?
otišla je od želuca,
vratila se bogu.
Monika Herceg 
Leave a Reply