Romana Brolih, iz zbirke Zapinjemo

Sad

Ovdje sjedni i proučavaj larve,
negdje na putu ih zaustave ptice,
namoče kljun u njihovo tijelo
i spuste u svoje tamno grlo.
Ovdje sjedni i izađi iz sebe,
nije to nešto, rad je odavno ukinut.
Ovo je test o iscrpljivanju tijela.
Lako za metak, metak krene čim daju znak.
Samo stisni riječ i otkaži poslušnost.
Zakopaj imena koja još pamtiš.
Izdaja je monstrum koji vodi u slobodu.

Obećana obećanja

Uvijek je sjedila u kuhinji,
na istom mjestu, godinama.
Dočekivala unuke iz škole
nepomično.
Rutina se provukla pod izazov.
Sve je shvaćala osobno,
branila se šutnjom
i pogledom obješenim za praznu krletku.
Nisu joj kupili novog kanarinca.
Ni nudili objašnjenja
za obećanja,
koja se nisu dogodila.

Ona je ta zvijezda kroz koju govori vrijeme

Rekla je : „Od svih ljudi koje znam
ti si najbliže slobodi.“
Na trenutak mi se to
učinilo kao uspjeh,
a onda se riblja tišina počela približavati
i odložene brnjice tražiti vlasnika.
Više ne smiješ spavati,
nakon ove rečenice
tvoj zadatak je velik
kad si već isplivala
i pustila rukama da dišu.
A onda su lanci stegnuli organe
i smrznula se tekućina u grlu
Druga je rekla : „Ti si puno hrabrija od mene.“
Na trenutak mi se to
učinilo kao iskustvo,
a onda je strah isprintao sva uzmicanja i bjegove,
utopljene u alkoholnom eksperimentu.
Previše je priča o samoći,
usamljenost je pogođena
ignoriranjem.
Jer ipak…

Dragi Toni

Ovdje je hladno,
treba leći na topliju zemlju
i pronaći ljubav guvernante Rože
otpuštene iz života 1982.
U potrazi za nedobivenim
sve je trzanje na posljednji prizor
i namakanje lica u želučanoj kiselini.
Ovdje je dobro,
imali smo životinje, aute i ljude.
Šansa za odlazak je usmrćena,
ponekad joj zapalimo svijeću.
Mi, zatočenici nepravilnog disanja.
Uživamo u vlastitom šarmu
i promjenama raspoloženja.
Dragi Prostor,
napamet govorim,
tko zna što bi mi donio drugi grad
u svojim ustima koja još nisu žvakala
koščatog introverta
sa strahovima probuđenim iza četrdesete,
u samoći nakon naglog buđenja.
Stanujem iznad rijeke i zavijam.
Ponekad se lisice spuste po hranu.
I zmije uđu kroz zatvorena vrata.
Buket stršljena visi kao luster
u dvorištu stisnutom od vrućine.

*Ilustracija: Ilustracija Tika- Valentina Marek

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s