Andrijana Kos Lajtman, nove pjesme

MJESTA KOJA GLEDAJU

PREMA OCEANU

 
Kada se okreneš prema vodi,
vidiš da i stvari umiru.
Knjige na polici, koje više nećeš
uzeti u ruke.
Portret, sklonjen iza kreveta.
Postoje i riječi
koje te više neće trebati da ih izgovoriš.
 
Ljudi si najčešće uzimaju život
na mjestu koje gleda prema oceanu,
istražila je Anita Muhl.
U doba dana
kada sunce zalazi za vodu.
 
Možda je to zato jer su valovi koraci putnika,
a možda ih tek začara neobično svjetlo
na vrhu kreste.
Kad svijet čudno zasja i sklizne niz vodeni dol.
 
Iza leđa ostaju jezici koje ne razumijemo,
poruka napisana na letku u Anatoliji,
ovalni komad jantara iz Krakowa
prenošen iz ruke u ruku.
S nepomičnim mravom
u stvrdnutom svjetlu.
 
Nepotrošene ampule zraka
blistaju neupotrebljive
posvuda
kao muzejski izlošci.
 
 

„JA SAM OVDJE RADI NEČEG DRUGOG:

DA VAM KAŽEM NE I DA UMREM“

 
Dva su najveća izuma, kaže On u Godardovu filmu,
beskonačnost i nula.
Ona pričeka trenutak pa odgovori smjerno,
kao pred sucem: Ne.
Seks i smrt.
 
I to, kako je nježnost potrebna
da bi se rodio bol.
Zmijsko gnijezdo prezimljuje u vati
za Djeda Mrazovu bradu.
Primakneš li dalekozor bliže,
vidiš puno zemlje na dnu ulice,
mala razbacana brda
kako rastu preko neba.
 
Pa tražiš pseće oči
da ti pokažu rubove svijeta.
Da te nasele u onom gdje čovjek izgubi sebe
ako daje tako.
 
Na internetima prosvjedi,
na trgovima golublja krila
i puno nepotrošene slobode.
Dosadno mi je u ovom bespuću,
pisao je G. B. prije pola stoljeća;
razumiju me samo mala djeca
ili tužni starci.
U susjedovu dvorištu, jedna se kruška zabunila
i procvjetala početkom listopada.
Gledam je, zbunjenu i lijepu,
prezrenu od vrtne vojske.
Pčela nigdje.
 
 

SOLILOKVIJ TRISTANA TZARE

 
Jer DADA ne znači ništa.
Kao kabanica sazdana od kiše.
Uvjerenja su bakteriološke naravi,
a misao nastaje u ustima.
I dada je bakterija.
 
Rep svete krave
kod crnaca iz plemena Kru.
Drveni konj, dojkinja, kocka.
Majka u nekom kraju Italije.
Jezici poput ruskog i rumunjskog.
Potvrda. Pristajanje. Naklon.
Do kraja života. Mucanje.
Kolajna ili uzica.
Kao antilopin skok, zatamnjenje zjene.
 
Isusov tekst.
Alahov tekst.
Kor. Krv.
Najviše je dade u didaskalijama.
 
Poslije pokolja
nada u pročišćeno čovječanstvo.
Zategnuta kao dječja pelena na vjetru.
 
U podzemnim hodnicima
leševi cvjetaju u stalagmite.
Ugošćuju školske ekskurzije
na čajanke, na tamne kolačiće.
 
 

/iz zbirke u pripremi za tisak „Stepenice za Stojanku K.“/
 

Ilustracija: Ilustracija Tika-Valentina Marek

4 thoughts on “Andrijana Kos Lajtman, nove pjesme

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s