VUČJI SAT
Imam noćni strah
da će se svijet oljuštiti
da ćemo se probuditi i zvati jutrom
ono za što više neće biti imena
da će kroz sjene proključati krv
i posjeći grla skalpel ekrana
Dostojevski je sanjao vukove
na tihim poljskim stazama
ali vukova ovdje nema
prognali smo zvijeri na ulaze grada
da ubiju svakog nepoznatog stvora
u vučji sat
voda se diže u bakrenim cijevima
centralnog grijanja
jer smo je od boga donijeli u ovaj rizom
prvo nije bila riječ nego užaren mlaz
kroz prsa mi tutnji aritmija kao vojska koja se udaljava
ŠAHOVSKA
U kapuljači signal noći
šahovskom pločom pulsira grad
a na izlazima grada svjetlo se lovi
u niše neonskih reklama
bande šaketaju pustoš, po svemiru
tuku ratovi staroga kova
rijeka iz crte dignuta u nož
takva je noćas hidraulika grada:
slabija tijela izručuju se vodi
uzimam zalet i krećem u L
lakoćom skakača
A3-B5
PPTSP
Uveden je postposttraumatski sindrom
paleži u zemlju usisani kao plin
vrijeme je opet prazan pojam, a prije je bilo
samo u kadi: izvlačiš nokte urasle u meso
nadlijećeš se kao dron
prije su mora držala azil ili je sustav držao riječ:
vježbaj brzinu, blokiraj udar, zatrpaj prilaz
zečjom branom
sada iz fosforescentne sljepoće jutra
s kauča sporo razvučenog u dan
promatraš mjesto, teren odavno oguljen i sam
ekrane navijene u živčani šum
od riječi do riječi istu ponavljanu vijest
o stoljeću palom kao bog
akvarijem pluta Njegov
krvavi alibi
