Vanda Mikšić

mi smo kuća i začepilo se

 

u zidu je izvan dosega je

voda dotječe ne otječe

ni sajla ni vakuum ni kiselina

škrguću alarmi za poplavu

pa sve niz naše oči daj kućo

opusti se diši duboko

iz trbuha više se kreći raskreči

tiskaj da se oslobode čakre

vadičepom otvorit ćemo te

dragocjenu butelju daj kućo

ili pozvati majstore da ruknu

najžešći zračni mlaz da izleti sav

začahureni slijepljeni skoreni

trulež da izvjetri smrad

uske su to cijevi pa lako cvile

previše je tu za gatanje mrvica

zagorene masnoće taloga kave

daj kućo poduzmi nam nešto

dok sjedimo od mozganja

zjenice nam šeću lijevo-desno

a hipokampus pluta u ljubavi

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s