Adu Lovelace izjeda računalna logika, kasnije Ada izjeda Turinga (Nesuđena pjesnikinja)

Londonski štakori dobrovoljno
ulaze mačkama u zalogaj,
u prijevodu: grad je toliko gladan
da nula meandrira ulicama
Nulu opipavaš
i u strogosti odgoja,
a kad nitko ne gleda
izrezuješ ljubav čim
oksidira ispod suknje
Ovdje otkuda promatraš,
matematika je pogon zbilje
čak i u mužu
koji ne prigovara, pokrije te kad usneš i pusti
da te veliki stroj probavlja s π
do beskonačnosti
Da sanjaš kako mu zglobovi
postaju tvojima
dok u istom snu Erato,
okružena mačkama, dementna,
čisti kaučeve i psuje tvog oca,
ali mačke i dalje pišaju
Dolje smrad kao da je mokraća oprala noć,
žene škripe dok prerastaju korzete
i kad se već umoriš od brojeva
legneš u očevu pjesmu, Childea Harolda
da vas skupa izjeda kiselost tla
iako se nikad niste poznavali
osim u kromosomima
koji su ispravljeni
da umjesto poezije
govore neuronima
Alana Turinga

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s