Londonski štakori dobrovoljno
ulaze mačkama u zalogaj,
u prijevodu: grad je toliko gladan
da nula meandrira ulicama
Nulu opipavaš
i u strogosti odgoja,
a kad nitko ne gleda
izrezuješ ljubav čim
oksidira ispod suknje
Ovdje otkuda promatraš,
matematika je pogon zbilje
čak i u mužu
koji ne prigovara, pokrije te kad usneš i pusti
da te veliki stroj probavlja s π
do beskonačnosti
Da sanjaš kako mu zglobovi
postaju tvojima
dok u istom snu Erato,
okružena mačkama, dementna,
čisti kaučeve i psuje tvog oca,
ali mačke i dalje pišaju
Dolje smrad kao da je mokraća oprala noć,
žene škripe dok prerastaju korzete
i kad se već umoriš od brojeva
legneš u očevu pjesmu, Childea Harolda
da vas skupa izjeda kiselost tla
iako se nikad niste poznavali
osim u kromosomima
koji su ispravljeni
da umjesto poezije
govore neuronima
Alana Turinga
Monika Herceg 
Leave a Reply