Ana Brnardić, iz zbirke Vuk i breza (1)

Mahler

Slušaj, slušaj, rekao je. Da bi čula,
moraš tijelo umotati u listove gorkog bilja.
Tako ćeš ispariti do uha, i u čaške ću ti uliti
malo crnog Mahlera.
Govorio je nebuloze u drhtavo kofeinsko jutro,
u stanu u predgrađu
od rozih kauča i fotelja, staklenog stolića i vitrine,
nujnih hrptova knjiga, tople ružine vodice
u kupaonskom ormariću.
Vijorila sam stanom
omotana gorkim listovima,
obilazila oglodane kosti kobnih ljubavi,
svaki dan u podne zaključavala
sobe Modrobradog.
Roditelji su obložili stan
zlatom i pamučnim orhidejama
i utekli mahnitom sinu.
Napušten, modrjeo je u hladnim travama
na rubu grada, a zatim stopalima
teškim od neprobavljenog djetinjstva
gol zagazio u vodu, u razuzdani ocean,
ususret Americi.
Zašto je takvu raskoš muzike u sebi
tiještio kamenom za kiseljenje?
Zašto je u sebi umjesto tropskog vrta njegovao
šutljivu crnu kutiju? Ne znam,
kaže plaha kokoš mojim glasom.
Pernata i blijeda, bez kljuna,
stopalima od vate hodala sam sobama stana
i tražila izlaz iz te gorke muzičke škole.
Slušaj, rekao je iza oceana,
i u telefonsku žlicu ukapao
široku noćnu pustinju stanovite simfonije.
Ona je modra, i možda ti se posreći,
rekao je. Izlaz je s one strane.

Enigma

Jasno mi je da je ovaj glazbenik
nastao od drvenih rašlji u zimskoj Odessi.
I kad je trebalo koraknuti naprijed,
u vodu, nikad više nije bio cijel.
Ostale su drvene mrzle rašlje.
Nije kriv. Ni majka koja se previše uživjela
u vlastiti život i zaboravila razvezati rubac.
Ni otac iz Beča koji je zelene tipke
odlijepio s čela i prsa
i na njihovo klavirsko mjesto nije imao što staviti.
Ni oblutci nisu pomogli ni mlaka plavet snijega
da dozrije mladić kojemu su svi zahvaljivali
onda, i iza smrti.
Ljubljeni prsti, koji odvajaju čistu zimu od povijesti.
Srušen je zvonik, drugi, trideset treći,
ali ipak dostaje ih za vođin pogreb.
Mladić ih je vratio načas na mjesto da bi te zime
Moskva ronila u kitu, plava, crvena.
Jutro poslije došle su devedesete i on je još živ,
pleten, od sive staračke vune.
Sjedi za stolom na koji postavljam,
da prekinem šutnju drveta,
olovku i papir: možda se prsti pomaknu,
možda drvo.

 

Jednorog

Rat drveća počeo je s prvom menstruacijom:
zakopanom u šumi: evo, maleni darak.
Kad je izgovorila: nesta šume Striborove,
iz kamena potekla je, guja, i rat je tiho zašumio
u visokom lišću. Nije bučio,
šumio je gustom bujicom krvi
koja je zapela u srcu i bubrila
dok se šuma nije iznova izdigla
iz djevojačkih ramena
na koja slijetale su sitne ptice, ravnodušne
na plavet mahovine,
služavke ostarjelim djevojkama.
U poruku je upisala: čekaj
dok se tijelo ne dovrši
i nestat će iznova šume, rat će biti
kao plaho slijeganje,
morat ću sve iznova zapisati, kao da se svega
moram sjetiti, iz magle još samo izvlačiti
polagana lica
paprat ptičjih otisaka.
Lagano se tijelo dovršava: prve su bile johe,
za njima vrbe i oskoruše,
kiša je tulila kroz debelo i raskvašeno granje
a mi smo zamalo propale u dub
od smijeha.

Prije zime

Dakle te večeri u parku
kad sam načas bila vrana u masnom kaputu
pod kojim sam nosila tebe, još manju pticu
i zabadala pogledom crne grane
u ionako crno nebo
i ranije, jutrom u parku
jer sam dugo gladila
plišanu koru breze da iz nje izađe
nešto nerazgovijetno i divlje,
mlijeko ili zvonce
nanjušio nas je snijeg.
Tebe, jer si tek došla i sve oko tebe bliješti.
I tek zatim kapi
koje vukle smo za sobom kao kišnu tintu
i zaštitničko oko na mom vranjem tijelu
i tebe, pticu na mom srcu
i trenutak poslije, i grane koje plutaju na nebu
dok se večer zatvara
po drugim šavovima nego jučer
nanjušio nas je snijeg.
Jer sam u kaputu nosila svježinu,
još ne pitomu, kože i obrva, tekuć svemir,
čas ježa, čas ribu, čas paprenu metvicu –
a ti si disala brzo i plitko,
drveće je nježno silazilo da te omiriši
prije zime, prije slijetanja
velikih, masnih ptica.
Hodale smo ispred snijega,
svečana tijela iznutra obloženog vunom
svih prvih klavirskih koncerata.
I za nama plašt
tamnoplavog neba s crnom čipkom
od rijetkog, napuštenog granja.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s