Sitne smrti


glasno dišemo zbog nesnosne sparine

spavajući u istoj sobi

tjeskoba je teža od zraka

ispuni prostor poput ugljičnog dioksida

pa se pogušimo u košmaru

u očevom se snu koti praznina

kao zlatice na krumpiru

dok u potpunosti ne unište nasade

svako malo nakašlje se

poput mačka koji izbacuje

klupko dlaka

brat škrguće zubima

majka je nepomična

stisnutih usnica

nalik na sliku gospe kojoj se moli

nekad se nagnem nad njeno lice

da provjerim diše li



osluškujem i

kako prerastamo već tijesne cipele

kako nam tamni kosa

i troši se hrskavica dok trčimo

vani izgara atmosfera

a u nama gore dječja tijela

kao rođendanske svjećice

dovoljno brzo da se ujutro

ne sjećamo



14870_691319380909569_1672715771_n

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s